Ratni veteran i prvi kandidat na listi “Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnost” u VI. Izbornoj jedinici, Miodrag Demo, na svojoj Facebook stranici objavio je otvoreno pismo građanima u kojemu se osvrnuo na promašaje svih dosadašnjih politika koje su se smjenjivale na vlasti.
Pismo donosimo u cijelosti:

Poštovane sugrađanke i sugrađani,
naša, šesta, izborna jedinica zahvaljujući nekadašnjim crtačima političkih granica neodoljivo podsjeća na Hrvatsku u malom. Tako zorno pokazuje sve promašaje dosadašnjih politika, politika na čijem su čelu bili, dragom Bogu svejedno, oni koji se nazivaju desnima ili lijevima. I jedni i drugi dokazali su nesposobnost upravljanja bogatstvima Lijepe naše i onim materijalnim i onim ljudskim. Materijalne su ili uništili ili rasprodali, a ljudske su podijelili, svoje manjine uhljebili a ostatak rasporedili po zavodima za zapošljavanje i zemljama diljem svijeta.
Zar smo u Europsku uniju ušli samo zato da se možemo hvaliti kako slobodno putujemo zemljama članicama ili kako se možemo zaposliti u kojoj god članici hoćemo.
Naša izborna jedinica obuhvaća dio Zagreba, dio najrazvijenijeg dijela Hrvatske i gradove i općine kojima je ostalo tek da broje propale ili prodane tvornice, zapuštene oranice i nezaposlene.
Što su te vlasti koje su se smjenjivale, dijeleći nas i politički,i svjetonazorski, uradile kako u Zagrebu tako i u ostatku Hrvatske?
U Zagrebu nisu uradile ništa, ama baš ništa osim štete. Svojim promašenim poreznim politikama i bez zakonskim odlukama pokušale su uprosjačiti i Zagreb. Oteli su Zagrebu i Zagrepčanima preko dvije milijarde njihovih poreznih prihoda. Dio su morali vratiti nakon sudskih odluka a dio neka im ide na dušu. Ali nisu zaustavili razvoj našeg glavnog grada zahvaljujući kontinuitetu upravljanja gradom čelnika naše stranke rada i solidarnosti Milana Bandića.
A u ostatku Hrvatske su uradili mnogo toga. Tu kao da su se takmičili i HDZ i SDP. Uništili su i prodali što im je god došlo pod ruku.
Rafinerija u Sisku potiho se gasi da se glas nezaposlenih i na ulicu bačenih radnika ne bi čuo. A oni i lijevi i desni još uvijek se ne mogu dogovoriti tko je prodao INU, energetski temelj suverene Hrvatske.
Petrokemija u Kutini kampanjski radi ali kontinuirano proizvodi gubitke i posredno guši još jedan od temelja samostalnosti, poljoprivredu, proizvodnju hrane. Još uvijek se nisu dogovorili ti naši izmjenjivači na vlasti kome Petrokemiju prodati, preko koje banke i za koliko.
Važnije im je kome u koncesiju dati već izgrađene auto ceste i omogućiti bogaćenje nekome od njihovih stranih političkih sponzora, nego potražiti koncesionara koji bi uložio u auto cestu do Siska. Oni ne mogu naći sponzora koji bi uložio novac nego sponzora koji ulaže samo politički utjecaj,diktat i to naplaćuje novcem svih nas.
Nema dana kada se ne govori o kvaliteti hrane koju kupujemo u našim, bolje reći njihovim trgovinama. Ubili smo svako grlo stoke koje je uzgajano na istočnim područjima naše izborne jedinice, ubili da bi odbačeno meso uvezli i da bi na posredništvu zaradili pojedinci. A uskoro nećemo imati ni plodnih njiva nego hektre i hektre naplavina zbog nemara prema našim rijekama. Korita Save i Kupe umjesto da su izvor vode za žedna polja one su elementarna opasnost za svake kiše.
Zar nam svako malo treba da se javnost bavi našom, nekada najpoznatijom mesnom industrijom, pokretačem razvoja Petrinje, Gavrilovićem? Politika nije sudac ali se politika mora zapitati: zar je našem pravosuđu i drugim tijelima vlasti potrebno više od 25 godina da taj, nazovimo slučaj, riješe. Petrinja propada a jedna razvijena industrija pomogla bi da preko 200 djece iz Petrinje, glazbeno nadarenih, ne moraju svoj talent školovati van grada.
Slušamo o raznim toplicama. I njih rasprodajemo i dajemo strancima zaradu i podižemo ograde prosječnim građanima Hrvatske visokim cijenama. U skriveno bogatstvo Topuskog ni jedna vlast nije uložila a naši branitelji i invalidi, ne praveći razlike između ratnih i civilnih, vape za svojim kutkom. Već 20 godina ideja izgradnje spinalnog centra tek je papirnata.
A Zagreb napadaju, napadaju jer nastojimo podijeliti ono što imamo s ostatkom Hrvatske. Napadaju brojne donacije i ulaganja našeg glavnog grada u nerazvijene dijelove Lijepe naše. Zar je grijeh od zarađenog nešto podijeliti za udžbenike u nerazvijenim gradovima i općinama kako bi zadržali mlade i potaknuli domografski razvoj? Zar je grijeh pomoći izgradnju prometnica i ostalih infrastrukturnih projekata? Zar je grijeh donirati vatrogasno vozilo, vozilo prve pomoći, cisternu za pitku vodu? Zar je grijeh pomoći izgradnju i opremanje vrtića i igrališta? Zar je grijeh pomoći obnovu vjerskih objekata ne radeći razliku među konfesijama.
Nije! A ako i je spreman sam griješiti i kao nositelji izvršne vlasti na državnom nivou i donositi odluke koje će omogućiti ravnomjeran i gospodarski i demografski i kulturološki i športski razvoj Lijepe naše.
Iza našeg programa stoji potvrda vjerodostojnosti, Zagreb koji je pod vodstvom gradonačelnika Milana Bandića, čelnika stranke rada i solidarnosti svrstan u rang najvećih europskih metropola.
Stoga, poštovane sugrađanke i sugrađani zaokružite listu broj dva, listu stranke Bandić Milan 365-Stranke rada i solidarnosti, a ja, kao hrvatski ratni veteran ponovo sam stao u prvi red borbe za bolji život.