Rođen sam 11. studenog 1951., u Kopru, zoni B Slobodnog teritorija Trsta, neutralne gradske države koja je postojala između 1947. i 1954. (danas u Republici Sloveniji) od oca Miloša i majke Jovanke (Marković), oboje porijeklom iz BiH.
Od pete godine živim u Hrvatskoj. Prvo u Umagu gdje sam završio osnovnu školu i u Bujama prvi razred gimnazije, zatim u Ogulinu gdje sam 1970. maturirao. Još kao gimnazijalac pokazivao sam zanimanje za različite društvene aktivnosti, poput sporta (sudionik finala prvenstva srednjih škola Hrvatske u gimnastici), glazbe (aktivno svirajući), kazališta (aktivno glumeći) i politike.
Sa suprugom Biserkom Stipetić dobio sam 1991. kći Tanju (30), mag. ing. inf. et comm. techn., danas znanstvena asistentica na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Tehničkog univerziteta u Berlinu, gdje radi na doktoratu iz područja virtualne stvarnosti.
Nakon smrti supruge Biserke (2008.) stupio sam u zajednicu s Danielom Franić (47), dipl. iur., univ. spec. admin. publ., danas doktorandica na smjeru javnog prava i javne uprave na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i njenim sinom, mojim posinkom, Frankom Vrban (17), učenikom internacionalnog programa zagrebačkog MIOC-a.
U jesen 1970. dolazim u Zagreb gdje završavam Ekonomski fakultet. Potom se 1977., po odsluženju vojne obveze, zapošljavam u Tvornici konca “Unitas“ (850 zaposlenika), na radnom mjestu rukovoditelja financijskog sektora. U Tvornici ostajem do 1989. kada prihvaćam političku funkciju Izvršnog sekretara za privredu Općinskog komiteta SKH, gdje upoznajem istomišljenika, političkog suborca, velikog i dragog prijatelja Milana Bandića. Nakon godinu dana, u jeku političkih promjena Komitet prestaje postojati te se početkom 1990. zapošljavam u Građevinski Institut koji su tada činila 4 građevinska fakulteta: zagrebački, splitski, riječki i osječki uz današnji Institut građevinarstva Hrvatske (1.500 zaposlenika), na radno mjesto financijskog direktora.
U IGH-u me 1991. zatječe rat. Tada se u kasno proljeće, unatoč radnoj obvezi koja me obvezivala na ostanak u tvrtki, aktiviram u rezervni sastav policije, a potom 04.10.1991. pristupam Hrvatskoj vojsci, kao dragovoljac, te sa 149. brigadom prolazim sva ratišta, do 30.03.1992. Nositelj sam Spomenice Domovinskog rata.
U IGH-u sam, po povratku iz rata, radio na istim rukovodećim poslovima do početka 2000. kada sam kao kandidat SDP u VII. izbornoj jedinici izabran za zastupnika 4. saziva Hrvatskog sabora, koji sam obnašao do konca 2003. U isto vrijeme, od 1993. do 1997., rukovodio sam i financijskim poslovima Direkcije za javne investicije Vlade Republike Hrvatske (poslijeratna obnova Konavala, izgradnja autoceste Zagreb-Macelj).
Osim u Hrvatski sabor, na čelu s predsjednikom i dvadeset godina uspješnim gradonačelnikom pokojnim Milanom Bandićem više puta sam biran za vijećnika/zastupnika u Gradsku skupštinu Grada Zagreba (1995., 1997., 2000., 2001., 2005., 2009., 2013. i 2017).
U izvršnoj vlasti Grada Zagreba, osim članstva u Gradskom poglavarstvu, obnašao sam od 01.07.2000. do 18.07.2017. odgovorne i vrlo složene poslove pročelnika Gradskog ureda za financije, a u javnosti sam posebno zapažen 2012. po uspješnom suprotstavljanju nepravednom pokušaju Ministarstva financija, Vlade premijera Zorana Milanovića, u prisvajanju gotovo 337 milijuna kuna sredstava Gradskog proračuna, namijenjenih osnovnim i srednjim školama, zdravstvu, socijalnim ustanovama i vatrogastvu Grada Zagreba. Umirovljen sam 31.12.2019.
Uz navedeno, bio sam angažiran u mnogim drugim poslovnim i društvenim aktivnostima kao npr. član Nadzornog odbora HRT-a (2000.); član Vijeća turističke zajednice Grada Zagreba (2003. i 2007.); potpredsjednik (2007.) i predsjednik (2016.) Hrvatskog akademskog vaterpolskog kluba „Mladost“, Zagreb; član Izvršnog odbora Hrvatskog skijaškog saveza (2008.); član Skupštine Košarkaškog kluba Cibona (2010.); član savjeta Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; član Saveza antifašističkih boraca i antifašista (2010.) i dr.
U političkom radu, u proteklih 30-tak godina učestalo sam bio imenovan na najviše odgovorne dužnosti kao potpredsjednik, član Predsjedništva, član Glavnog odbora i sl. a posljednja među njima je potpredsjednik Gradske organizacije Grada Zagreba Stranke rada i solidarnosti.
Stranka je već drugu godinu za redom od Državnog ureda za reviziju dobila bezuvjetno mišljenje o financijskim izvještajima i usklađenosti poslovanja, uz završnu ocjenu: „Obavljenom revizijom za 2020. nisu utvrđene nepravilnosti.“ čemu sam kao poslovni direktor Stranke i osoba s ovlastima za nastup u pravnom prometu, vjerujem, doprinio.
Osim južnoslavenskih, služim se talijanskim i engleskim jezikom.
Opisano nedvojbeno ukazuje na moje vrlo bogato i uspješno kako poslovno tako i političko iskustvo koje sam od 1989. gradio s čelnim čovjekom i najzaslužnijom osobom Stranke, predsjednikom pokojnim Milanom Bandićem.
Na 3. Izbornoj skupštini Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti održanoj 11. prosinca 2021. jednoglasno sam izabran za predsjednika Stranke.