S Vojinom Perićem, predsjednikom Hrvatskog saveza slijepih i kandidatom na listi Koalicije za Premijera u II. izbornoj jedinici razgovarali smo o odnosu države prema osobama s invaliditetom, njihovim najvećim problemima i razlozima zbog kojih se odlučio priključiti Koaliciji za Premijera.
Koji su prioritetni problemi koje treba riješiti da bi se poboljšao život osoba s invaliditetom?
Treba nas usustaviti. Dakle, Zakon o sustavnom financiranju udruga osoba s invaliditetom (OSI) i Zakon o inkluzivnom doplatku umjesto ove sramote Doplatka za tuđu njegu i pomoć koja iznosi 46 eura, a prosječni nam je dohodak 750 eura, dok je u BIH prosjek 450 eura, a naknada 200 eura, a u Srbiji je prosječna plaća 360 eura, dok je doplatak 250 eura. To nije empatija, nego antipatija. Treba usustaviti obrazovanje, a ne slijepima davati udžbenike po projektima. Potrebno je ustanoviti centar za rehabilitaciju slijepih, a ne da udruge obavljaju medicinsku rehabilitaciju. Potrebno je posvetiti više pozornosti stambenom zbrinjavanju u čemu je svjetao primjer Grad Zagreb. Valja svim OSI jamčiti aktivnu participaciju u političkom i javnom životu, ali na afirmativan način, a ne kroz getoiziranje; natpise i emisije koje nitko ne gleda, ne sluša ili čita osim nas samih. Hrvatsku treba pretvoriti u Grad Zagreb, kako bi OSI živjele dostojanstveno!
Kakvo je sada stanje u Hrvatskoj u odnosu prema osobama s invaliditetom?
U Zagrebu je dobro, međutim, ruralna područja su na rubu podnošljivosti. Hrvatska je među prvima potpisala i ratificirala Konvenciju UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, no praksa je ostala nemoćna pred potpisanim papirom. Jedan od najmijenjanijih zakona jest Zakon o socijalnoj skrb Zar je to sustav socijalno osjetljive zemlje? Diskontinuitet vlasti se ne smije lomiti preko ranjivih skupina dok generatori krize mirno uživaju svoje privilegije. Jedan od visoko pozicioniranih političara svojevremeno je tvrdio kako su udruge gutači novca, nakon čega je uredbom od 22. 04. oduzeto Nacionalnoj Zakladi za razvoj civilnog društva 50 posto sredstava čime su direktno oštećene udruge i savezi OSI. Ta uredba MORA biti opozvana jer je derogirala već potpisane ugovore i učinila nevjerodostojnom politiku kojoj je vjerodostojnost sintagma na ovim izborima.
Zašto ste se priključili listi Koalicije za premijera Milana Bandića?
Ovdje bih mogao nabrojati stotine zato, no navest ću tek nekoliko najbitnijih:
- Grad Zagreb zapošljava više osoba sa invaliditetom, nego sve državne institucije skupa!
- Grad Zagreb i Milan Bandić imaju sustavnu politiku stambene zbrinutosti OSI, te su rijetki oni koji u Zagrebu nemaju stan u najmu, a osobe su sa invaliditetom!
- Milan Bandić i Ured za kulturu Grada Zagreba, u suradnji sa Ministarstvom kulture, prije dvije godine spasio je Kazalište slijepih i slabovidnih. Da nije našao rješenje, nas danas ne bi bilo!
- Za razliku od drugih, Bandić izvršava obećanja!
Dakle, glas za našu Koaliciju, glas je za vas!
Obrazovni sustav temelj je društva, kakvi su uvjeti za slijepe i slabovidne osobe?
Nikakvi, odnosno skoro tako. Slijepi učenici dobivaju udžbenike po projektima, što znači da nema sustava te da je to u stalnoj opasnosti nefinanciranja. Hrvatski Savez slijepih uskoro će krenuti sa prijedlogom Zakona o Braillovom pismu koji bi nam trebao pomoći u usustavljenju ovog problema. Sustav mora pokriti i asistente u nastavi kao i uvjete studiranja OSI.
Koji su najčešći problemi s kojima se susreću osobe s oštećenim vidom?
Probleme sam već nabrojao, no ima ih još! Mislim da bi Grad Zagreb mogao pojednostaviti proces produženja ugovora za najmoprimce stanova, kada su oni OSI. Veliki je problem asistiranje i praćenje slijepih osoba jer smo dobili tek jednog videćeg pratitelja po udruzi, a potrebe su puno veće. Isto tako mislim da mi iz Zagreba ne možemo niti pojmiti sve probleme sa kojima se susreću ljudi u ruralnim područjima, tako da ih tamo tek treba detektirati i početi rješavati.
Kakava su Vaša iskustva s institucijama države i lokalne samouprave koja ste stekli kroz civino djelovanje?
Iskustva su različita, no ona uvijek ovise o osobe, dakle imenu i prezimenu, a ne o stranačkoj pripadnosti. Osobe s invaliditetom se MORA početi doživljavati jednakima sebi jer je sve drugo crna komedija, odnosno pranje vlastite savjesti.