Dana 8. kolovoza 2018. godine u prostorijama Stranke rada i solidarnosti održana je konferencija za novinare na temu ”Hrvatskoj trebaju suštinske reforme”.

Na konferenciji su govorili predsjednik Odbora za gospodarstvo prof.dr.sc. Ljubo Jurčić i pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša Mirka Jozić.

Javnosti se obratio i predsjednik Stranke gospodin Milan Bandić te izjavio:

Ove mjere koje je nedavno Vlada predložila, neće povećati proizvodnju svježeg mesa, ribe, povrća niti pelena. Niti će ljudi više jesti niti će rađati više djece. Malo više će ostati onima sa visokim plaćama, ali to njima ne znači puno. Drugim mjerama se to postiže. A Hrvatska treba konačno početi provoditi mjere za povećanje ovih i mnogih drugih vrsta proizvodnje za koje ima uvjete ili može stvoriti uvjete za profitabilnu proizvodnju.

Možemo mi raspodjeljivati i preraspodjeljivati ono što se po inerciji stvara, ali tako se samo vrtimo u krug, često i sa negativnim efektima. Ne mislim ovaj put na uzimanje iz proračuna gradova i općina i dijeljenje tuđeg. Država možda ima pravo na to. Pitanje je treba li uzeti od sviju i dati pojedincima. Nećemo o detaljima, no ne smijemo zaboraviti da je život u gradovima i općinama. Tu se djeca rađaju, idu u vrtiće, škole, na fakultete, tu rade, otvaraju tvrtke i obrte, stvaraju dodane vrijednosti, koriste infrastrukturu i javne usluge. To koriste svi. I oni sa malim i oni sa visokim dohotkom. I ova reforma, ako je možemo tako nazvati, uzela je od gradova, iz gradskih i općinskih proračuna, dakle od sviju nas,  da bi podijelili, kome? Onima koji imaju plaću visoko iznad prosjeka. Možemo li si to priuštiti?Podržavamo povećanje dohotka, nismo mi protiv velikih plaća, dapače. Lijepo je dijeliti. No, moramo te plaće zaraditi i moramo biti solidarni sa onima koji ih ne mogu zaraditi. S njima trebamo dijeliti. Rad i solidarnost. To je ključ politike. Ne smijemo se prepustiti inerciji, nego se čvrsto uhvatiti u koštac sa ključnim problemima, a to je konkurentnost naših proizvođača, konkurentnost nas, naše pameti, naših prirodnih resursa i okruženja, konkurentnost našeg geostrateškog položaja. Hrvatskoj treba aktivna politika stvaranja uvjeta i poticaja proizvodnji, a ne samo politika raspodjele i preraspodjele onog što se spontano i po inerciji stvara. Idemo stvoriti dodane vrijednosti potičući nove tehnologije, gradeći fizičku i institucionalnu infrastrukturu, nagrađujući izvrsnost, tako ćemo imati što dijeliti jer ovo pretakanje nema smisla. Ne možeš dati ako ne stvoriš, zato treba stvarati, i to je ono s čime se niti jedna Vlada do sada nije ozbiljno suočila.

Ako želimo povećati dohodak i kupovnu moć naših građana, onda nas ovi pokušaji sa prebacivanjem iz šupljeg u prazno neće daleko odvesti.

Javna potrošnja ne smije biti samo čista potrošnja nego se taj trošak treba usmjeriti u budući razvoj nacionalnog gospodarstva i društva, iz kojeg će se ta investicija bez problema otplatiti. Isto tako svaka javna investicija nije po prirodi stvari isplativa! Njena isplativost ovisi o znanju i sposobnosti donositelja političkih odluka. Također, ono što mnogi političari nemaju, to je strpljenje. Svi bi htjeli preko noći pokupiti simpatije glasača, ali ne smije se podcjenjivati inteligencija naših građana jer kad se podvuče crta vidi se gdje smo i koliko daleko smo stigli. Zato niti jedna Vlada nije ni imala dva mandata.