Nezavisna saborska zastupnica Gordana Rusak, profesorica na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i kandidatkinja u prvoj izbornoj jedinici Koalicije za premijera Milana Bandića, od 17. kolovoza organizira male znanstvene radionice, na koje poziva sve zainteresirane, a kroz koje će promovirati jedan od osnovnih ciljeva kurikularne reforme, a to je škola u kojoj se uči s razumijevanjem na zornim primjerima.

* Što ćete pokušati postići kroz radionice?
– Jedna od glavnih sintagmi koja se provlačila kroz priču o kurikularnoj reformi je da ne želimo “školu bubanja” te se onima onima koji su imali i najmanje primjedbe na dokumente kurikularne reforme pripisivalo da su zagovornici škole bubanja. Svi mi, kao građani i roditelji, želimo da nam djeca uče s razumjevanjem, da steknu znanja koja će biti čvrsti temelj za nadogradnju novih znanja. Mi danas moramo dati temelj za zanimanja koja ne postoje i tehnologije koje još nisu izumljene. Taj temelj mora biti čvrst i postojan. Kroz radionice želimo pokazaii da se može na zabavan način učiti s razumjevanjem, a ono što se tako nauči ostaje trajno i čvrsto znanje.

* Do kada traju?

– Trajat će do petka od 17 do 21 sat, te u subotu od 10-14 sati na adresi Praška 5.

* Zašto mislite da aktualna kurikularna reforma nije spremna za eksperimentalno uvođenje u škole?

– Ja nikako nisam protivnica kurikularne reforme, dapače zagovornica sam. Ali ona mora biti napravljena na najbolji mogući način. Sadašnja reforma nikako u rujnu nije mogla ući u škole i to je bilo jasno već nekoliko mjeseci ranije. Zapravo se nastojalo odvući pažnju javnosti od činjenice da nema vremena za edukaciju nastavnika, da nisu pripremljeni udžbenici po kojima bi se taj novi program mogao provoditi i da je postojalo oko 3000 primjedbi, što nije čudno jer je riječ o dokumentu na 3000 stranica koji je nastao u pet mjeseci. Očekivati da će takav opsežni dokument napisan u tako kratkom roku biti besprijekoran i da na njega neće biti primjedbi te da će biti spreman na primjenu je iluzorno.

* Što mislite o dokumentu kojega je izradila ekspertna skupina? Što je dobro, a što bi trebalo mijenjati?

– Taj je dokument osnova za daljnji rad. On ima niz nedostataka na koje su upozorili iz stručne i akademske zajednice. Spomenimo samo da je Sveučilište u Zagrebu dalo ozbiljne primjedbe na ovaj dokument i da su oni u svojim zahtjevima bili stroži od saborskog Odbora za obrazovanje. Znači li to da je najveće hrvatsko Sveučilište nazadno, da je protiv reforme, da želi bubanje činjenica? Vjerujem da ne! Na okruglom stolu gdje su iznesene primjedbe su bili prisutni i rektori, i prorektori, i dekani s različitih fakulteta. Sama sam primala poruke od brojnih nastavnika i ravnatelja srednjih škola koji su mi dali podršku što sam podmetnula leđa s ciljem da reforma bude kvalitetno provedena.
* Koje su pozitivne strane postojećeg dokumenta, a koje zamjerke struke, učitelja i ostalih koji sudjeluju u procesu provođenja?

– Nama reforma kurikuluma nedvojbeno treba i dobro je da se krenulo u taj proces. Reforma je dio Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Nitko ne spori da nam to treba, nitko ne spori veliki entuzijazam ljudi koji su to radili, nitko ne spori ogroman posao koji su obavili i na tome im moramo biti zahvalni. No mora se dozvoliti da ljudi koji to gledaju sa strane imaju pravo upozoriti da nešto nije u redu, da bi nešto trebalo doraditi. Moramo se naviknuti na pluralizam razmišljanja i dozvoliti da struka kaže svoje. Ono što je na okruglom stolu na Sveučilištu, i nizu drugih stručnih okruglih stolova, iznesno jest da bi u postojećem prijedlogu došlo do zanemarivanja STEM područja: tehnologije, prirodoslovlja i matematike, temeljnih znanosti za tehnička zanimanja. To znači da kad bi stanje ostalo ovakvo, za deset godina bi imali hiperinflaciju humanističko-društvenih struka, a zanemarili bi tehničke struke koje nose gospodarstvo.
* To nalikuje sadašnjoj situaciji?

– Tako je. Kad već sada imamo tu situaciju, a nismo favorizirali društveno-humanističke smjerove u trećim i četvrtim razredima gimnazije, kako bi to izgledalo kad ih počnemo favorizirati.
* Dakle, glavna je zamjerka da u kurikulumu nije dobro razrađeno područje prirodoslovlja koje temelj tehničkim strukama. Koji se preduvjeti moraju ispuniti da kurikulum ekspirementalno uđe u škole i koliko je vremena potrebno krene li se nakon izbora?

– Osnovni je preduvjet da se saslušaju sve strane koje imaju nešto reći. Ekspertna skupina na čelu reforme kurikuluma odredila je način na koji će se pisati ovaj kurikulum i to je onaj način koji se već primjenjuje u strukovnim školama. Što su znanja koja treba usvojiti apstraktnija, to je ova metodologija teže primjenjiva. Nužno ju je prilagoditi prirodoslovnom području. Da je tome tako pokazuje što su ljudi koji su sudjelovali u pisanju kurikuluma iz fizike imali svoje izdvojeno mišljenje tvrdeći da se ne mogu uklopiti u “kućice” koje je zadala ekspertna skupina. To se na kraju protumačilo kao nazadan stav i želja da se nešto zaustavi što definitivno nije tako.
* Koliko vremena treba da se završi rasprava, napravi dorada i pripremi podloga za provođenje, što je su učiteljima koji trebaju pripremu?

– Odrađena je stručna rasprava i trenutno su dokumenti u javnoj raspravi. Oko 3000 primjedbi stiglo je od stručne javnosti, a ljudi koji u pisali dokument prihvatili su primjedbe koje su oni smatrli bitnima. Tu vidim problem u tome što ljudi koji pišu dokument odlučuju što je relevantno, a što nije od pristiglih primjedbi. Sad je taj dokument poslan u javnu raspravu. Dakle reforma nije zaustavljena, ona teče. Mi moramo postići konsenzus, mi se moramo dogovoriti oko nekih stvari, promijeniti ono što šira stručna javnost traži i ići dalje. Osnovni preduvjet da reforma ode u ekeperimentalnu fazu je i izobrazba nastavnika koju treba započeti i izrada materijala-udžbenika za učenike i priručnika za učitelje. Bez toga se ne može dalje. Nitko ne govori o tome da nije bilo vremena, čak ni teoretski, da se to ostvari do rujna ove godine. Nije reformu nitko zaustavio, usporila su je kašnjenja pri izradi . Idemo dalje raditi tempom kojim možemo. Mislim da iduće školske godine, 2017./2018., možemo započeti eksperimentalnu fazu kurikularne reforme.
* Stavljate svoje primjedbe na prirodoslovno područje, no javnost se uglavnom “diže”na teme građanskog i spolnog odgoja. Trebamo li ih imati, u kojoj mjeri i na koji način?

– Rekla sam da moramo postići konsenzus, a naša intencija nije bila intervenirati u reformu zbog svjetonazorskih već stručnih pitanja. Najbolje bi bilo da uspjemo postići konsenzus i oko svjetonazorskih pitanja. Ako to ne bi bilo moguće, nije dobro da nam reforma stoji jer se tu ne možemo dogovoriti. Pustimo onda da roditelji odluče što će njihova djeca slušati i učiti, dopustimo izbornost u tim svjetonazorskim područjima. Ako smo to učinili na pitanju vjeronauka ili etike, vjerujem da se možemo dogovorit da djeca i roditelji mogu birati žele li ovo ili ono.
* Treba li uvesti upisne kvote u srednje škole i na fakultete, a i sam kurikulum prilagoditi potrebama tržišta?

– Strategija obrazovanja i tehnologije izričito naglašava da se STEM područja ojačaju. Reforma kurikuluma ne ide u tom smjeru jer omogućava učenicima općih gimnazija, a njih je u Hrvatskoj više od 60 posto, da izbjegnu u trećem i četvrtom razredu učenje fizike, kemije i biologije. Istraživanja su pokazala da učenici tek u trećem ili četvrtom razredu odlučuju koji će fakultet upisati, a neki i u posljednji trenutak. Neka se roditelji pokušaju sjetiti u kojoj su im se dobi djeca odlučila izabrati fakultet? Smijemo li dopustiti da učenik nakon drugog razreda izbjegne ove predmete što će ga kasnije onemogućiti da upiše tehničke, biotehničke, biomedicinske i medicinske studije? Žele li roditelji i učenici da o izboru fakulteta učenici moraju odlučivati na kraju drugog razreda srednje škole kad mnogima to čini problem i na samom kraju gimnazijskog školovanja? Kvote su veliki problem i mi imamo hiperinflaciju stručnjaka iz društveno-humanističkih znanosti, pri čemu bih baš apostrofirala društvene znanosti, a daleko manje onih bitnih za razvoj gospodarstva a to su tehničke struke. Moramo biti svjesni da se gospodarstvo razvija upravo na ovim posljednjima. Dakako, ne mislim da nam humanističke znanosti nisu bitne – one su dio našeg kulturnog identiteta. Moramo uz pomoć tehničkih znanosti podići snagu gospodarstva kako bismo mogli lakše i izdašnije financirali sve znanosti pa i društveno-humanističke. Hiperinflacija društveno-humanističkih smjerova dovela je do velikog broja nezaposlenih koji ne mogu naći posao ni u Hrvatskoj ni u inozemstvu dok istovremeno mali broj stručnjaka koje imamo u tehničkim područjima završi u inozemstvu zbog nekonkurentnost našeg gopodarstva. UNESCO-ov izvješatj pokazao je da smo na 141 mjestu od 148 zemalja po sposobnosti da zadržimo odnosno privučemo talentirane stručnjake, a da su po tome daleko ispred nas Albanija i Crna Gora!
* Predviđa li kurikulum biranje predmeta prema afinitetima učenika?

– Sadašnji prijedlog kurikuluma predviđa jedan sat predmeta u zajedničku košaricu i za taj bi sat mogao biti pojačanje po izboru za neki predmet. Ono što je zabrinjavajuće je da prema prijedlogu imamo sedam modula od kojih je pet društveno humanističkog usmjerenja, a samo su dva čista prirodoslovno-matematička. U prvotnom prijedlogu je bilo da se najmanje deset učenika mora prijaviti za neki modul kako bi se on realizirao čime su se diskriminirale gimnazije u manjim sredinama gdje neke imaju, primjerice, 17 učenika u generaciji. Upiše li ih 10 društveno-humanistički modul, sedam im ih se mora priključiti ili otputovati u veći grad želi li se obrazovati u prirodoslovnom području. Time direktno diskriminiramo djecu iz malih sredina!
* Što podrazumjevaju moduli?

– Samo dva modula podrazumjevaju učenje fizike u 3. i 4. razredu gimnazije, a bez fizike je nezamisliv bilo koji tehnički studij. Slično je i s kemijom i biologijom koje su pak baza za biotehničke, biomedicinske, i medicinske studije. Dakle, ako učenici tako izaberu u završna dva razreda gimnazije ne moraju učiti ove predmete i time su si već na kraju drugog razreda gimnazije odredili izbor fakulteta.

* Zašto je učenicima teško savladati fiziku i kemiju, je li to stvar pristupa učenu ili afiniteta?

– Ima i jednog i drugog, ovo su“ tvrdi“ predmeti koji zahtjevaju više vježbe pa čak i sklonosti ovim predmetima. S druge strane nastavnici moraju realizirati programe koji su preopširni i preopterećeni i ne stignu se posvetiti nastavi problemskog tipa. Kolege koje su pisale kurikulum iz fizike jasno su rekli da program fizike nije rasterećen što se propagira u ovoj kurikularnoj reformi nego da je čak, dapače, sadržaj proširen kako bi se zadovoljili postavljeni ishodi učenja. O kojem rasterećenju onda mi govorimo? I međupredmetne teme proširile su sadržaje koje učenici trebaju svladati.

* Treba li kvote uskladiti s potrebama tržišta?

– Morali bismo imati analizu sadašnjeg stanja i onog što nas očekuje u budućnosti. Već sada možemo nazrijeti neka nova zanimanja koja će se javiti u budućnosti te tome prilagođavati stanje. Ovo sada je stihija koja nas je i dovela do toga da, na žalost, imamo hiperprodukciju nezaposlenosti i hiperinflaciju stručnjaka koji nikome nisu potrebni. I Sveučilište se mora prilagoditi situaciji te studijske programe kreirati u suradnji s poslodavcima koji će definirati koje kompetencije i znanja očekuju od naših studenata, a njihovih budućih zaposlenika. Nešto u tom smjeru se već radi na sveučilišnoj razini, ali ne u dovoljnoj mjeri.

* Kakva su izdvajanja u znanost?

– Kao saborska zastupnica sam ustala protiv prijedloga proračuna koji nije predviđao sredstva za financiranje novih znanstvenih projekata u ovoj godini . Uspjela sam se izboriti da se prvi put u povijesti Hrvatske države promjeni proračun u korist znanosti i izdvoji 8 milijuna kuna za znanstvene projekte. Priče kako ćemo iz europskih fondova izvući novce su zamagljivanje istine. Svaka zemlja prvo kreira svoju znanstvenu politiku vlastitim sredstvima, a sredstva EU fondova su nadogradnja na tu politiku. Hrvatska znanost mora definirati vlastite prioritete, a kroz rezultate rada na tim projektima naši znanstvenici moraju steći reputaciju koja će im omogućiti da sudjeluju u prijavi projekata u suradnji sa znanstvenicima iz Europe i svijeta.