IZBORNI PROGRAM STRANKE RADA I SOLIDARNOSTI

Izbori za 10. saziv Hrvatskoga sabora održat će se 5. srpnja 2020., u vrijeme dok se još zbrajaju goleme gospodarske štete prouzročene mjerama za sprječavanje širenja pandemijskog virusa CORONA-19, a u Gradu Zagrebu, nažalost, i materijalne štete nakon razornog potresa koji je hrvatsku metropolu pogodio 22. ožujka 2020.

Važno je istaknuti da su građani Republike Hrvatske u proteklom periodu pokazali ozbiljnost i odgovornost za vlastito zdravlje i za zdravlje zajednice te su na taj način bili pridruženi, ali ujedno i najvažniji, član nacionalnog i svih lokalnih stožera civilne zaštite. Pobjeda nad prvim valom razornog djelovanja korona virusa zajednička je pobjeda, ali i jasan signal što sve možemo učiniti kada radimo zajedno u istome cilju i kada smo solidarni jedni s drugima. Nadamo se da ćemo sada naučenu lekciju o radu, zajedništvu i solidarnosti još dugo pamtiti te da ćemo upravo na netom naučenome osmišljavati nove programske sadržaje presudne za kvalitetniji život hrvatskih građana.

Iako smo duboko nezadovoljni činjenicom da Sabor nije donio zakon o obnovi Grada Zagreba, istovremeno smo snažni zagovaratelji usvajanja životnog i provedivog, poštenog i transparentnog zakona koji će zaštititi vrijednu urbanu i povijesnu jezgru Grada Zagreba u njegovim donjogradskim blokovima i gornjogradskim vedutama, zatim ojačati statiku zgrada i spriječiti njihovo urušavanje u slučaju sličnih potresa te ponovno vratiti život na ulice gradskoga centra, ali i obiteljskih kuća podsljemenske zone. Zagreb je do teškog stradavanja u potresu uvijek bio pokretač i generator novih vrijednosti te vjerujemo da ćemo sa zakonom o obnovi otvoriti novi investicijski ciklus uz pomoć domaćih i sredstava Europske unije.

Stranka rada i solidarnosti jedina je politička stranka u Republici Hrvatskoj koja je svoje političko djelovanje u vrijeme velike krize i neizvjesnosti pretpostavila humanitarnome radu putem osnivanja Fonda solidarnosti za pomoć ljudima koji su u potresu ostali bez svojih domova te organiziranjem stranačkih volontera i simpatizera za pomoć starijim i bolesnim osobama kojima je tijekom pandemije CORONA-19 virusa bila potrebna pomoć u nabavci hrane i lijekova. Učinili smo to iz dubokog uvjerenja da političke stranke trebaju biti daleko više od interesnih skupina čiji predsjednici diktiraju stranačke liste poslušnika koji kao „glasačka mašina“ održavaju u polariziranom političkom životu te stranke na vlasti. Političke su stranke dio društva koji sa svojom zajednicom mora dijeliti teške trenutke na način da osiguravaju uvjete za brzo i kvalitetno djelovanje u vrijeme krize, ali i da aktivno sudjeluju u prevladavanju krize i njezinih posljedica.

Izborni program Stranke rada i solidarnosti rezultat je više desetljetnog sudjelovanja u osmišljavanju, implementiranju i evaluaciji programa na području Grada Zagreba, a svoje zagrebačko iskustvo pretočili smo u jasnu viziju razvoja naše Domovine. Za ostvarenje te vizije važno je započeti proces korjenitih promjena izbornog zakona i s njim povezanog Zakona o izbornim jedinicama kako bi glas svakog glasača bilo jednako važan, a izabrani zastupnici bili odgovorni i svojim glasačima, a ne samo političkim strankama. Hrvatski građani na izborima trebaju birati i biti birani, a ne glasovati i biti marginalizirani. Hrvatskoj posve sigurno predstoji i teritorijalni preustroj. Što prije započnemo s tim procesom, to ćemo prije otvoriti vrata novom regionalnom razvoju, istinskom generatoru novih vrijednosti i boljih uvjeta života. Regionalni razvoj za nas u Stranci rada i solidarnosti znači i okretanje vlastitim potencijalima. Teško zanemareno hrvatsko selo za nas je riznica nove energije i mjesto budućeg rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva pa smo stoga programu Selo 365 posvetili posebnu pažnju.

VIZIJA STRANKE RADA I SOLIDARNOSTI

Vizija Stranke rada i solidarnosti je Hrvatska u kojoj se kvalitetno živi, a ljudi koji se stoga dobro osjećaju ujedno su motivirani da kreativno misle i učinkovito rade:

1. To je Hrvatska koja jamči socijalnu sigurnost i stabilnost za sve;
2. To je zdrava Hrvatska;
3. To je sigurna Hrvatska;
4. To je obrazovana i kulturna Hrvatska;
5. To je Hrvatska održivog gospodarskog razvoja i ekologije;
6. To je Hrvatska čije sve regije ravnomjerno napreduju;
7. To je Hrvatska s jasnom ulogom učinkovitog državnog aparata i javnog sektora te javnim politikama utemeljenima na dokazima i rezultatima;
8. To je Hrvatska s važnom ulogom u Europskoj uniji i susjedstvu.

Ključno je pitanje KAKO to postići?

1. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči socijalnu sigurnost i stabilnost za sve?

Djeca. Jednaka dostupnost resursa odgoja i obrazovanja pravo je svakog djeteta. Iako se Hrvatska opredijelila za Barcelonske ciljeve, u jednom znatnom dijelu gradova i općina teško je doseći visok stupanj upisa u predškolske ustanove jer ne postoji odgovarajuća infrastruktura. Stoga će nam jedan od prioriteta biti uspostavljanje adekvatne mreže predškolskih ustanova kako bi bilo moguće realizirati minimum koji je propisan našim zakonodavstvom, a to je obvezna godina predškole. Također ćemo insistirati na unapređenju implementacije Konvencije UN-a o pravima djeteta, vodeći se njezinim načelima prilikom provođenja svih mjera koje su fokusirane na djecu, posebice u onim segmentima koji su do sada još uvijek nedovoljno zastupljeni, kao što su pravo na izražavanje mišljenja i sudjelovanja djece u procesu donošenja odluka.

Obitelj. Država mora biti istinska logistika obitelji kao temelju društva, a sve javne politike moraju podržavati kvalitetu obiteljskog života te biti još snažnija potpora djeci i roditeljima, potičući zdravi balans između poslovnog i privatnog života roditelja i skrbnika. Također ćemo insistirati na osnaživanju obitelji u riziku s posebnim naglaskom na djecu i žene žrtve nasilja. U suvremenom društvu obitelj je izložena brojnim izazovima pa ćemo kreirati različite rekreativne, informativne, zabavne i edukativne programe za obitelji na razini lokalnih zajednica, kako bi se te obitelji bolje povezale i ostvarile višu razinu socijalne kohezije i kolektivne efikasnosti.

Žene. Polazeći od činjenice da konvencionalne mjere ekonomskog rasta i društvenog razvoja pružaju iskrivljenu sliku jer prikrivaju nejednakosti te stoga ne jamče održivi razvoj, posebnu pozornost posvetit ćemo rodnoj jednakosti, odnosno ravnopravnosti spolova. Intenzivno ćemo raditi na identifikaciji, kreiranju i implementaciji  javnih politika čiji će se rezultat manifestirati u povoljnijim vrijednostima indeksa rodne jednakosti i indeksa rodnog osnaživanja, sa čijim vrijednostima u Hrvatskoj trenutno nismo zadovoljni. Mogućnosti i nužnost društvenog djelovanja posebno vidimo u području ravnopravnosti spolova na tržištu rada, kao i povećanju zastupljenosti žena na rukovodećim pozicijama i u političkom životu Hrvatske. Također ćemo razvijati mjere u okviru odgojno-obrazovnih politika koje će kod naše djece i mladih promicati ravnopravnost spolova, imajući u vidu da države koje u tom smislu postižu bolje rezultate istovremeno zauzimaju više pozicije na ljestvici indeksa ljudskog razvoja te ujedno bilježe i više stope nataliteta, od država u kojima još uvijek dominiraju stereotipi vezani uz muški i ženski spol.

Mladi. Nastavit ćemo razvijati programe namijenjene mladima, njihovom obrazovanju i zapošljavanju, ali isto tako i njihovom uključivanju u politiku kao mjestu kreiranja društvenih procesa i stvaranje uvjeta za razvoj društva. Naročito ćemo voditi računa o tome da priliku dobiju najobrazovaniji. Doktorandima i mladim doktorima znanosti, posebice ćemo otvoriti prostor za pokretanje i financiranje start-up tvrtki i razvoj informatičke tehnologije. Oni su pokretači naše budućnosti te ćemo stoga poduzimati mjere za otvaranje prostora hrvatskim visokotehnološkim, na inovacijama baziranim start-upovima, za izlazak na europska i svjetska tržišta. Tako ćemo osigurati put za financiranje hrvatskih visokotehnoloških rješenja, stimulirati stvaranje novih radnih mjesta, olakšati međunarodno plasiranje inovativnih hrvatskih proizvoda, pružiti prilike za transfer tehnologija te daljnji razvoj proizvoda i usluga s međunarodnim tržišnim potencijalom. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim europskim državama, mladi ne samo da ne participiraju u politici, nego čak od nje i zaziru, što je dijelom posljedica manjka relevantnih informacija o tome kako bi se mogli uključiti. Upravo zato ćemo insistirati na osvještavanju mladih o mogućnostima uključivanja u političke procese, podržavati njihov interes za pojedine teme i animirati ih i za one teme koje su im manje atraktivne, ali jednako važne.

Radnici. Globalno gospodarstvo i suvremeni izvori kriza donijeli su promijene i u svijetu rada. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti dvjema suprotstavljenim potrebama: dodatnoj zaštiti radnika i njihovih prva te liberalizaciji tržišta rada kako bismo ojačali poslodavce da u novom investicijskom ciklusu otvaraju nova radna mjesta. Stoga ćemo pratiti promjene u svijetu rada i sukladno tome uvesti nova socijalna prava za najugroženije kategorije radnika.

Osobe starije životne dobi. Europska populacija, pa tako i naša hrvatska, stari. Osobe starije životne dobi imaju pravo na primjeren dohodak u starosti s pristupom dugotrajnoj zdravstvenoj i socijalnog skrbi u vlastitom domu ili u zajednici, ali i život ispunjen bogatim kulturnim, sportsko-rekreacijskim i obrazovnim sadržajima. Stranka rada i solidarnosti prošlom je sazivu Hrvatskoga sabora uputila niz inicijativa: Zakon o Pravobranitelju za starije, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima koji uređenje pitanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, Izmjenu i dopunu Zakona o sudovima (svi sudski postupci u kojima su stranke osobe starije dobi, dobit će oznaku ŽURNO) te ukidanje doprinosa za zdravstvo i mirovinski sustav u naknadi koju primaju za rad umirovljenici koji rade 4 sata. Također, u pripremi su i nove inicijative: 1. oslobađanje umirovljenika s najnižom mirovinom od poreza i prireza; 2. proširiti pravo na rad i na sve obiteljske umirovljenike; 3. uvesti pravo na bolovanje zbog bolesti roditelja; 4. uvesti status njegovatelja za starije osobe (predviđeno Strategijom socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2017.-2020., ali nije realizirano); 5. financijski pomoći izgradnju domova za starije kojima je osnivač lokalna zajednica, a  postrožiti uvjete za otvaranje obiteljskih domova te 6. decentralizirati Inspekcije za nadzor nad domovima umirovljenika.

Osobe s invaliditetom. Poznatu krilaticu „Ništa o nema bez nas!“ implementirat ćemo u sve javne politike i ukupno javno djelovanje onako kako to radimo u Zagrebu. Osobe s invaliditetom imaju pravo na uključenost u zajednicu i na tržište rada, ali i potporu dohotku koja im omogućuje dostojanstven život. Insistirat ćemo na daljnjem unapređenju mjera za izjednačavanje mogućnosti osobama s invaliditetom, kako bi sva prava koja osobe s invaliditetom imaju mogla biti i konzumirana.

Osobe u riziku od siromaštva. Borba protiv siromaštva nedjeljivi je dio obrazovnih i gospodarskih politika, a najučinkovitije mjere su primjereno obrazovanje i stjecanje kvalifikacije za svijet rada i zapošljavanje. Na razini države pomno ćemo planirati mjere za sprječavanje siromaštva i ublažavanje posljedica siromaštva te osluškivanjem potreba građana razvijati održive modele socijalnih usluga, potpore i skrbi.

Žrtve nasilja i drugih oblika kriminala, elementarnih nepogoda i nesreća. Insistirat ćemo na mjerama koje će u potpunosti ukloniti pojavu sekundarne viktimizacije te poticati programe koji žrtvama omogućavaju nastavak kvalitetnog života i nakon viktimizacije. Razvijat ćemo programe kroz koje će građani osvjestiti važnost vlastite uloge u učuvanju sigurnosti i kroz koje će biti potaknuti da prijavljuju ne samo kaznena djela, nego i sumnjive situacije, kao i daljnje jačanje svijesti o važnosti solidarnog i konkretnog pomaganja osobama u potrebi.

Manjinske zajednice. Politika naše stranke je politika suradnje i solidarnosti te ćemo posebnu pažnju poklanjati ne samo zaštiti manjinskih skupina stanovništva, imajući u vidu njihovu potencijalnu ranjivost, nego ćemo otvarati prostor za njihov doprinos razvoju hrvatskoga društva. Temeljno je načelo Stranke rada i solidarnosti izgradnja multikulturalnog, multinacionalnog i multikonfesionalnog društva u kojem će se svaki čovjek osjećati ugodno i u kojem će svi imati mogućnost razvoja svojih potencijala.

Hrvatski branitelji. Domovinski rat jedan je od najznačajnijih temelja moderne Hrvatske, a njegovi sudionici, hrvatski branitelji, dali su u Domovinskome ratu najveći doprinos. Stoga će upoznavanje s Domovinskim ratom i očuvanje njegovog digniteta biti u fokusu našeg djelovanja. U sklopu toga nastavit ćemo implementaciju zakonskih prava za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, kao i za stradalnike Domovinskog rata, te jačati i poticati njihovo društveno djelovanje.

2. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči zdravlje svojim građanima?

Važnost očuvanja zdravlja svakog pojedinca i cijele zajednice suvremeni je izazov koji je došao u fokus javnosti kao posljedica proglašenja pandemije uzrokovane COVID-19 virusom. Na vrijeme donesene i jasne procedure i postupanja, samopridržavanje preporuka zdravstvenih stručnjaka, nužna nabavka medicinske i zaštitne opreme te kvalitetna organizacija rada – to su sve zaključci iz borbe protiv ovog virusa koji nas osnažuju za buduće zdravstvene izazove. No, u isto vrijeme također smo osvijestili i važnost primarne, sekundarne i tercijarne  zdravstvene zaštite za koju je većina građana bila uskraćena u vrijeme pandemije, osim u izrazito hitnim slučajevima, te je u perspektivi nužno izgraditi jaki zdravstveni sustav koji će moći paralelno odgovoriti na izvanredni epidemiološki kontekst, ali i osigurati redovnu zdravstvenu zaštitu za ukupnu populaciju stanovništva. Pri tome je važno naglasiti i da je, zbog specifičnosti zdravstvenog sustava zemalja članica Europske unije, potrebno između zemalja članica promicati partnerstvo i suradnju, osobito zbog velike mobilnosti i pacijenata i zdravstvenih profesionalaca, kao i kreiranje zajedničkih odgovora na zdravstvene izazove današnjice.

Javna usluga u zdravstvu mora biti usmjerena prema osobi, jer oboljela osoba nije zbir simptoma ili samo dijagnoza, a zdravstvena zaštita mora biti dostupna svima u zajednici. Pri tome mislimo na važnost preventivne medicine, korištenje suvremenih oblika liječenja, ali i razvoj palijativne medicine koja se zalaže za kvalitetu života do kraja.

Budućnost hrvatskog zdravstva nalazi se u kvalitetnoj  primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u kojoj je Hrvatska s dr. Andrijom Štamparom bila predvodnik u svijetu. No, bez velikih infrastrukturnih zahvata poput izgradnje nove nacionalne bolnice u zagrebačkom naselju Blato s dječjom bolnicom kao prvom fazom izgradnje, izgradnjom centara izvrsnosti,  te s izgradnjom i ponovnim pokretanjem proizvodnje u Imunološkom zavodu, neće biti znatnijeg unaprjeđenja kvalitete zdravstvenih usluga. Izgradnje ovog tipa otvorit će prostor i za interdisciplinarnu i intersektorsku suradnju te za unaprjeđenje komunikacije na svim razinama zdravstvene zaštite.

Također, Hrvatska se u budućnosti mora više usmjeriti na prevenciju bolesti. Ključnu ulogu u ostvarenju toga cilja ima sport, odnosno tjelesna aktivnost u funkciji očuvanja i unapređenja mentalnog i fizičkog zdravlja i kvalitete života, a koja mora biti dostupna svima – djeci, mladima, odraslima i osobama starije dobi. S obzirom da je briga o vlastitom zdravlju te aktivnosti u prevenciji kroz sport i zdravu prehranu pitanje naše osobne svjesnosti, zalagat ćemo se za sportske programe u okviru predškolskog odgoja, školski i sveučilišni sport i izgradnju sportskih objekata, jer su ulaganje u sport, sportsku infrastrukturu i programe kroz sustav odgoja i obrazovanja zalog za zdraviju budućnost naše djece i mladih.

Povećanjem životne dobi povećava se i broj kroničnih zdravstvenih problema za koje je dokazano najbolji lijek redovita tjelesna aktivnost. Zalaganjem za bolju i veću dostupnost rekreativnih programa doprinijet ćemo brojnim pozitivnim promjenama po pitanju zdravlja, kvalitete i zadovoljstva životom te dužem periodu samostalnosti osoba starije dobi. Brojna istraživanja pokazala su da sport pozitivno utječe i na sve domene kvalitete života osoba s invaliditetom te pridonosi njihovoj većoj neovisnosti. Povećanjem mogućnosti za uključenje osoba s invaliditetom u sportsko-rekreativne programe omogućiti ćemo im da se ne osjećaju diskriminirano, da se lakše nose sa svojim poteškoćama i kroz sport doprinijeti njihovoj boljoj socijalnoj uključenosti u društvo.

3. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči sigurnost svojim građanima?

Pandemija uzrokovana virusom COVID-19 nametnula je novi svjetski poredak. U hrvatskim je razmjerima potaknula razgovor o potrebi pronalaženja mehanizama samodostatnosti, odnosno proizvodnje vlastite hrane i energenata dostatnih za normalno funkcioniranje u vrijeme zatvaranja granica, obustave rada čitavih djelatnosti i smanjenog punjenja proračuna, smanjenih prihoda od turističke djelatnosti i niza drugih potencijalnih ugroza za opću sigurnost građana. Istovremeno je Grad Zagreb pogodio i potres nakon kojega je 30.000 građana i pravnih osoba prijavilo materijalnu štetu, a trebamo biti svjesni i da će naši sugrađani psihičke posljedice liječiti nažalost i godinama nakon obnove Grada.

No, globalna epidemija i prirodne nesreće nisu iskorijenile i druge ugroze: globalnu krizu, nekontrolirane migracije i terorizam te klimatske promjene koji svakodnevno dovode do povećanja opće nesigurnosti i ugroženosti stanovništva. Moderan način života, pogotovo u urbanim sredinama koje često karakterizira heterogenost i visoka gustoća stanovništva, nedostatak adekvatnih infrastruktura, anonimnost i otuđenost čak najbližih susjeda, u kombinaciji s novim tehnologijama i sve intenzivnijom mobilnošću ljudi i materijalnih dobara, idu u prilog klasičnim sigurnosnim rizicima, uključujući tu i organizirani kriminal i korupciju, ali i generiraju nove oblike ugroza kao što cyber kriminal, procesi radikalizacije ili novi oblici opojnih droga.

Sve ovo su razlozi za našu osobitu fokusiranost na sve razine sigurnosti: nacionalna, javna, privatna i humana sigurnost. Zalagat ćemo za daljnji razvoj i financiranje programa u području urbane sigurnosti, kao i za sve ostale učinkovite sigurnosne politike utemeljene na egzaktnim podacima i rezultatima znanstvenih istraživanja.

U prevenciji i suzbijanju sigurnosnih prijetnji ključna je pravodobna i adekvatna razmjena operativnih informacija i iskustava, učinkovita zaštita sigurnosnih baza podataka, razvoj zajedničkih platformi djelovanja i uzajamna pomoć u kriznim situacijama. Zato ćemo osobitu pažnju usmjeriti na primjenu modernih tehnologija u području sigurnosti, pri čemu ćemo i dalje jednak naglasak stavljati i na ljudski faktor u postizanju i očuvanju sigurnosti.

Zaštita postojećih sloboda i prava, njihovo unapređenje kroz jačanje i izgradnju novih zajedničkih institucija, put je kojim trebamo ići u korak s najboljima. Pod sve većim pritiskom ilegalnih migranata, RH treba težiti što skorijem ulasku u Schengen i maksimalno se uključiti u upravljanje zakonitim migrantskim rutama.

Preuzimanje potpune odgovornosti za zaštitu granice uz suradnju i pomoć ostalih članica EU, uvođenje jedinstvene valute, sudjelovanje u izgradnji jedinstvenog obrambeno-sigurnosnog sustava, stvaranje preduvjeta za ostvarivanje jednakih socijalnih prava, jačanje i razvijanje gospodarskog razvoja i poštenog tržišnog natjecanja, jačanje ekološke svijesti i usvajanje visokih ekoloških standarda, zaštita dostojanstva osobe i njihove imovine, ulaganje u nove tehnologije i znanost – vrijednosti su i strateški interesi Republike Hrvatske.

Kada govorimo o sigurnosti, interes naše zemlje je uvažavanje sigurnosti kao elementarne ljudske potrebe i time svakodnevne zadaće svih građana, ne samo policije i vojske nego svih javnih institucija, ali i nevladinih udruga. Za nas jačanje sigurnosti i suzbijanje terorizma nije zadaća samo obavještajnih službi i posebno opremljenih specijalnih jedinica, nego kao aktivnost svih subjekata na razini lokalne zajednice. Također, nećemo zanemariti razvoj obrambene komponente. Oružane snage važan su čimbenik u tom pogledu i jedan od najsnažnijih jamaca sigurnosti koja predstavlja važan preduvjet za razvoj države. Stoga ćemo se zalagati za osiguranje razvoja i modernizacije naših Oružanih snaga nabavkom i uvođenjem novih modernih sustava, ali i ulaganjem u obuku i opći standard pripadnika Oružanih snaga.

4. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči kvalitetu sustava znanosti i obrazovanja i važnu ulogu kulture?

Prema podacima UNESCA iz svibnja ove godine 153 zemlje svijeta zatvorile su svoje škole za ukupno 1,2 milijardi učenika. Tehnološki razvijene i bogatije zemlje nastavile su obrazovni rad učenjem na daljinu i on line nastavom, stavljajući fokus na osiguranje virtualnog obrazovnog sadržaja i izvora poučavanja i učenja na daljinu. I u Hrvatskoj su dostupni takvi obrazovni sadržaji i digitalni izvori, no nisu dostupni svim učenicima zbog različitih socijalnih uvjeta u kojima žive, što je protivno Konvenciji UN-a o pravima djeteta koja jasno obvezuje zemlje potpisnice Konvencije na ostvarenje prava svakog djeteta na obrazovanje pod jednakim uvjetima. I izvan digitalnog okruženja, sva djeca u Hrvatskoj nemaju jednake uvjete u ostvarenju svih svojih potencijala. Svoj djeci nisu dostupni predškolski programi, čak niti u zakonom propisanoj godini pred polazak u školu. Također, država je jedinicama regionalne i lokalne samouprave prepustila osnivačka prava nad osnovnim i srednjim školama, ali istovremeno za izgradnju, dogradnju i investicijsko održavanje objekata nije osigurala dostatna sredstva. Takav model financiranja investicija obrazovanja nužno je promijeniti. Samo financijski snažne jedinice lokalne samouprave sa stabilnim prihodima mogu adekvatno skrbiti o obrazovnoj infrastrukturi i učeničkom standardu.

Za kvalitetno obrazovanje i uspješan razvoj znanosti i tehnologije potrebna je zastupljenost svih područja znanosti i umjetnosti. Zalagat ćemo se za sinergiju sadržaja iz društveno-humanističkih, umjetničkih i STEM područja u obrazovanju kako bi djeca i mladi dobili priliku maksimalno razviti svoje potencijale, proširiti svoje interese i vidike te se pripremiti za svijet rada koji traži interdisciplinarnu suradnju. Na suvremenim znanstvenim principima potrebno je kontinuirano inovirati kurikulum, uz razumijevanje da se ne radi o konačnom dokumentu, već o živom procesu koji je podložan promjenama te je stoga nužno ulagati značajna financijska sredstva u programe cjeloživotnog obrazovanja koji će pomoći ljudima u snalaženju u brzo mijenjajućem svijetu i na tržištu rada. Iz istog je razloga važno i uvoditi više stručne prakse u strukovnim programima i poticati više visokoškolske nastave izvan fakultetskih učionica u realnom sektoru. U visokoškolskom obrazovnom sustavu potrebno je potaknuti osnivanje novih interdisciplinarnih i međunarodnih studijskih programa, kao i proširenje Erasmus programa sa studenata na mlade radnike i poduzetnike.

U području znanosti zalagat ćemo se za ravnotežu u financiranju svih znanstvenih područja, a posebno za financiranje interdisciplinarnih znanstvenoistraživačkih programa, jer oni jamče učinkovito rješavanje problema i napredak u svim segmentima života, kao i za transfer znanstvenih inovacija u područje gospodarstva i energetike.

Promicanje hrvatske kulture, arhitekture, umjetnosti i inovativno širenje međusektorske suradnje svakako je jedan od nacionalnih prioriteta. U te prioritete svakako treba ubrojiti i podupiranje kreativnih industrija i suvremenog umjetničkog stvaralaštva, kao i očuvanje hrvatske kulturne baštine uz razumijevanje i osnaživanje novih digitalnih medija i mlade publike. Zemlja bez kulture i znanosti je zemlja bez identiteta i perspektive, a Hrvatska ima svoj jasan kulturni identitet i svoju znanstvenu povijest i sadašnjost na koju trebamo biti ponosni. Radit ćemo na promociji tih vrijednosti u svrhu brendiranja Hrvatske, kao poželjne destinacije za turizam, gospodarstvo, obrazovanje, znanstveno-istraživački rad i življenje: umjesto da ljudi iseljavaju iz Hrvatske, na taj način Hrvatska može biti privlačna za povratak svojih iseljenika i nove useljenike.

Hrvatsku kulturu također treba približiti građanima Europe, posebice mladim, viralnim generacijama. Hrvatska kao brand, bogata različitim sadržajima kulture, povijesti i baštine te kao takva prepoznatljiva u smislu razvoja turizma, za Hrvatsku izrazito važne gospodarske grane.

U suvremenom digitalnom društvu mediji imaju veliku moć i utjecaj na pojedinca i društvo.  Živimo u demokratskom društvu u kojem je zajamčena sloboda govora, no i dalje moramo težiti sustavnom informiranju i osnaživanju građana kroz promicanje medijske pismenosti te potpore kvalitetnom novinarstvu uz iznošenje činjenica, a ne neistina. Zastupat ćemo inicijative u cilju transparentnosti, podizanja razine medijske pismenosti i standarda u kritičkoj procjeni sadržaja, uvažavajući kulturu društva, odnosno pojedinca, te zaštite djece i mladih od nepoželjnog sadržaja. Svjesni važnosti jačanja dijaloga i boljeg razumijevanja među kulturama te etičkih i estetskih vrijednosti, promicat ćemo očuvanje baštine i razvoja različitih kulturnih identiteta. Razvojem suvremenih komunikacija te razvojem kreativnih industrija kultura zemlje naše brendira se kao proizvod s direktnim utjecajem na bruto društveni proizvod i održiv ekonomski rast.

5. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči održivi gospodarski rast i ekologiju?

Gospodarske prilike za RH i njene građane. Poticat ćemo strukturni razvoj poslovanja inovativnih hrvatskih tvrtki, uz nova zapošljavanja i povećanje njihove konkurentnosti, te tako potaknuti gospodarski rast na hrvatskom tržištu. Na taj će se način štititi i interes Republike Hrvatske u sferi međunarodne ekonomske trgovine, ulaganja i očuvanja prirodnih resursa. Hrvatska također treba zauzeti i aktivnu ulogu u procesima usklađivanja među zemljama članicama Europske unije, a u cilju djelotvornog funkcioniranje jedinstvenog tržišta koje pridonosi smanjenju troškova, jačanju konkurentnosti i poticanju inovacija. Osiguranje jedinstvenog tržišta postići će se standardizacijom tehničkih zahtjeva za proizvode, proizvodne procese i usluge.

Digitalna transformacija društva i gospodarstva. Digitalna transformacija društva nova je globalna revolucija koja zahvaća sva područja ljudskog djelovanja. Zakonodavna i financijska podrška digitalnom poduzetništvu treba osigurati bolju digitalnu infrastrukturu i sigurni internet za sve dionike društva, što će potaknuti ulaganja u istraživanja i suradnju s industrijom. Odgojno-obrazovne ustanove mjesto su stjecanja znanja i vještina vezanih uz učinkovito i sigurno korištenje digitalnih tehnologija, a putem programa cjeloživotnog obrazovanja ta se znanja i vještine mogu učiniti dostupnima svima. Kako bi uhvatili korak s digitalnom transformacijom, radit ćemo na osiguranju preduvjeta za stvaranje većeg broja digitalnih inovacijskih habova u Republici Hrvatskoj kao podrške tvrtkama u procesu digitalizacije koja potiče efikasnost, socijalnu i ekonomsku uključenost.

Pametni gradovi. Gradovi su pokretači razvoja. Nakon osiguravanja komunalne i društvene  infrastrukture te pružanja svih vrsta javnih usluga u zajednici, gradovi prepoznaju i potrebe građana i poslovnih subjekata za novim uslugama i tehnološki naprednim rješenjima. Uz pomoć digitalnih tehnologija gradovi su ušli u fazu transformacije grada u organizaciju koja optimalno i kreativno koristi napredna metodološka i tehnološka rješenja te postaju – gradovi koji misle!

Ekologija – održivi razvoj uz zaštitu i racionalno korištenje prirodnih resursa. Poštivanje najsuvremenijih ekoloških principa danas je imperativ u svim gospodarskim granama. Svaka suverena zemlja dužna je gospodariti svojim prirodnim resursima, poput voda i šuma, uz maksimalnu zaštitu koja jamči uživanje u prirodnim resursima generacijama koje dolaze. Stoga predlažemo mapiranje prirodnih resursa uz uporabu geografskog informacijskog sustava, suvremene informacijske tehnologije koja omogućava ne samo točno geografsko pozicioniranje tih resursa, nego i praćenje njihovog biološkog stanja, vlasništvo nad njima, ali i odgovorno gospodarenje tim resursima. Učinkovita politika očuvanja okoliša uključuje potporu građana kao važnih dionika osmišljavanja, implementiranja i evaluacije ekoloških programa. Poseban izazov u Hrvatskoj još je uvijek gospodarenje otpadnim vodama, odvojeno prikupljanje otpada i njegova oporaba, zbrinjavanje opasnog otpada te izgradnja postrojenja za oporabu mješovitog komunalnog otpada, odnosno proizvodnju nove energije. U procesima smanjenja emisije CO2 Hrvatska poticanjem ulaganja u „čistu proizvodnju“ i obnovljive izvore energije također može učiniti zajednički cilj brže dohvatljivim.

Zeleno gospodarstvo i energetika te ostvarivanje klimatskih ciljeva. Tehnološki napredne zemlje promiču transformaciju klasične u inkluzivnu zelenu ekonomiju koja generira rast, stvara nova radna mjesta i smanjuje siromaštvo kroz odgovorno i održivo upravljanje prirodnim resursima. Također je važno staviti naglasak na jačanje energetske neovisnosti zemlje što se može postići infrastrukturnim povezivanjem mreže tokova energetike – plinovoda, naftovoda, podzemnih skladišta plina, transmisije i distribucije električne energije i integracija mreže Republike Hrvatske u konektivnost strujnih tokova EU. Hrvatska dosad nije iskoristila svoj zemljopisni položaj da postane glavni tranzitni pravac za plin s područja Srednje Azije i istočnog Mediterana, niti za cestovne transportne koridore. Spajanje mreža hrvatskih autocesta od Ploča do Albanije i Grčke, uz istovremeno polaganje magistralnog plinovoda prema srednjoj Europi, trebao bi biti jedan od energetskih prioriteta u cilju postizanja gospodarskog rasta.

Turizam. Turizam je iznimno važna industrija za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo jer čini 20% BDP-a i zapošljava oko 10% ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Upravo je zbog toga Hrvatska postala izrazito ovisna o godišnjim turističkim rezultatima koji se u velikom postotku generiraju u ljetnim mjesecima. Od prosječne hrvatske sezonalnosti odstupa Grad Zagreb koji je uspio postići da se turistički promet  ravnomjerno rasporedi kroz cijelu godinu. Turističku sezonalnost Hrvatske potrebno je ublažiti jačim i sustavnijim uključivanjem kontinentalnog dijela Hrvatske. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, uz aktivno uključivanje lokalne zajednice, njezine kulture i običaja, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i domaćeg proizvoda, moguće je razviti cjelogodišnji održivi turizam. Ovakav sveobuhvatni pristup rezultirat će jačim turističkim prometom tijekom cijele godine te ga možemo razvijati kao kulturni, zdravstveni, poslovni, gastronomski, nautički, golf i cikloturizam.

Turizam je industrija koja treba biti veliki generator privlačenja investicija i razvoja. Ulaganja u greenfield i brownfield još uvijek su usporena raznim birokratskim zaprekama, neriješenim imovinsko- pravnim odnosima, neprilagođenim prostornim planovima i dr. Stoga, jedan od glavnih prioriteta trebalo bi biti stvaranje poticajnog poduzetničkog i investicijskog okruženja. Neiskorištena državna imovina kao što su vojarne, industrijska postrojenja i sl. mogu postati nove turističke atrakcije koje će generirati novu potražnju, a time povećati konkurentnost i imati pozitivan utjecaj na daljnji razvoj destinacije. Glavne strateške smjernice daljnjeg razvoja hrvatskog turizma trebaju biti temeljene na održivom razvoju turizma koji za cilj ima naći ravnotežu između ekološkog, društveno- kulturnog i gospodarskog razvoja turizma kao i na podizanju kvalitete cjelokupne turističke ponude.

Poljoprivreda. Poljoprivredna politika Stranke rada i solidarnosti smatra selo velikim potencijalom za budući gospodarski i demografski razvoj Hrvatske. Upravo je ova nepogoda uzrokovana epidemijom potaknula i osvijetlila potrebu samodostatnosti proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda i hrane. Politika revitalizacije hrvatskog sela uključuje infrastrukturu za zdravstvenu zaštitu, škole i vrtiće te bolju prometnu povezanost. To može zadržati mlade obitelji na selu, a poljoprivredna će savjetodavna služba uz pomoć edukacije o novim tehnologijama i alatima učiniti njihov rad ekonomski održivim. Program Stranke pod nazivom „kratki lanac opskrbe“ te osnivanje otkupnih centara pokrenut će proces povratka na selo i učiniti ga poželjnim za kvalitetni i dostojanstven život obitelji.

Kriza poljoprivrede danas se ogleda u snažnom raseljavanju i raslojavanju aktivnog stanovništva, a opća populacija stari. Hrvatsko je selo, nekoć demografska baza nacije, desetkovano. Stotine su sela potpuno prazna. Poljoprivredno zemljište nije iskorišteno ili se dodjeljuje po netransparentnim kriterijima. Život u takvom okruženju s izrazito narušenim ekosustavom, te u njemu uzgajati i proizvoditi, nije nimalo motivirajuće i lako. Nažalost, loša poljoprivredna strategija i poljoprivredne politike svih hrvatskih Vlada do sada su doveli većinu poljoprivrednika na rub opstanka.

Umjesto da se odlučno krene u preobrazbu hrvatskog sela na bazi obiteljskih gospodarstava i tako otvori prostor seljačkoj radinosti i poslovnosti, nastavilo se sa općom podrškom industrijskoj proizvodnji velikih serija. Sve je to dovelo do iseljavanja iz ruralnog dijela, do osiromašenja proizvodnje te gubitka kvalitete i kvantitete koje su morale biti osnovica buduće konkurentnosti. Hrvatska je u situaciji da se hitno moraju poduzeti kvalitetne mjere u poljoprivredi, ako želimo sami odlučivati o svojoj budućnosti. Prvi korak u tom pravcu jest da zajednički stvorimo preduvjete da se zemlja može sama prehraniti.

U tome kontekstu, budući razvoj poljoprivredne proizvodnje programski možemo podijeliti u nekoliko segmenata: (1) rješavanje problema poljoprivrednog zemljišta; (2) izgradnja otkupno-distributivnih centara (za otkup svih proizvoda od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te njihov plasman na hrvatsko tržište); (3) pravednija raspodjela državnih potpora i osiguranje više sredstava za ekološku proizvodnju. Također ćemo inzistirati da se visina poljoprivredne mirovine za 21.000 poljoprivrednika starije životne dobi izjednači s visinom najniže zajamčene mirovine što sada nije slučaj.

6. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči ravnomjerni regionalni napredak?

Stvarna financijska decentralizacija glavna je pretpostavka ravnomjernog regionalnog napretka. Bez financijskog osnaživanja županija, općina i gradova gdje se ljudi rađaju i žive, stvaraju i obitelji i svojim radom nove vrijednosti, te koriste lepezu javnih usluga, bit će nemoguće postići cilj ravnomjernog razvoja svih hrvatskih krajeva. Sadašnji teritorijalni ustroj također je velika zapreka takvom razvoju. Preveliki broj županija, gradova i općina nužno treba doživjeti svoju reviziju i smanjenje na optimalan broj samoodrživih zajednica koje svojim građanima mogu pružiti kvalitetnu uslugu. Također je važno napomenuti da se dio tih lokalnih samouprava velikim dijelom financira iz državnog proračuna i iz Fonda fiskalnog izravnanja koji se u značajnom dijelu puni sredstvima poreza na dohodak ostvarenog u Gradu Zagrebu koji na godišnjoj razini uplaćuje u taj fond između 850 i 900 milijuna kuna, što je ujedno i iznos koji građani Grada Zagreba uplaćuju u gradski proračun s naslova prireza.

Solidarnost među razvijenim i manje razvijenim regijama naše zemlje također je važan alat koji osnažuje jedinice lokalne samouprave u suradnji i razmjeni dobrih praksi. Svaka hrvatska regija ima svoje posebnosti i prednosti koje se mogu upotrijebiti u stvaranju boljih prilika i boljeg života za građane te regije. Smatramo da je potrebno ustrajati na jačanju uloge gradova i općina kao pokretača regionalnog razvoja jer oni su promotori inovacija, nositelji razvoja usluga i poduzetništva te kreatori novih radnih mjesta.

7. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči učinkoviti državni aparat i javni sektor te učinkovite javne politike utemeljene na dokazima i rezultatima?

Moderan državni aparat i javni sektor je demokratski ustrojen, a to znači da je na usluzi građanima, odgovoran, otvoren i fleksibilan. To postavlja nove zahtjeve u pogledu kompetencija državnih službenika i organizacijske kulture državnog aparata i javnog sektora: unutarnji odnosi moraju biti zasnovani na demokratskim načelima koja omogućavaju konzultativan i timski rad, a sve zadaće moraju biti izvršavane promptno, uljudno i učinkovito. Insistirat ćemo na tome sukladnoj profesionalizaciji državne uprave, kako bi državni službenici bili ne samo stručnjaci u svom segmentu nadležnosti, nego kako bi prema građanima komunicirali s poštovanjem, empatijom, aktivnim slušanjem i visokom razinom profesionalnog integriteta, iskazujući svoju orijentiranost ka službi građanima. Takav državni aparat spreman je adekvatno reagirati na sva pitanja, prigovore i predstavke građana, što je jedan od imperativa modernog demokratskog svijeta. Krajnji nam je cilj vratiti legitimitet državnog aparata, umjesto često bezlične i od korisnika otuđene birokracije.

Pri tome ćemo voditi računa kako nije moguće postići da državni aparat kao organizacija i državni službenik kao pojedinac u odnosima prema korisnicima svojih usluga djeluju partnerski i transparentno, usmjereno prema jačanju povjerenja, a da to ujedno nisu dominantne odlike unutarnje organizacije državnoga aparata. Svjesni smo potrebe planskog i kontinuiranog djelovanja na unapređenju interne komunikacije i odnosa horizontalne i vertikalne suradnje unutar državnog aparata. Ozbiljne je zahvate potrebno raditi u sustavu praćenja i ocjenjivanja rezultata rada te napredovanja državnih službenika jer su to ključni mehanizmi motivacije za rad i osjećaja pripadnosti organizaciji,  a time i više razine funkcioniranja državnog aparata kao organizacije u cjelini.

Dosadašnje reforme državnog aparata i javnog sektora propuštale su osigurati trajnost željenih promjena, jer su u nastojanju postizanja brzih efekata bile ograničene na postizanje promjena na razini postupanja. Imajući u vidu rezistentnost velikih sustava na takve vrste promjena,  odnosno brz povratak na ustaljene modele postupanja, radit ćemo na promjenama vrijednosnog sustava i profesionalnog identiteta državnog aparata i njegovih zaposlenika. Takva razina promjena jamči njihovu održivost.

Navedeni procesi profesionalizacije državnog aparata stvorit će pretpostavke za realizaciju još jednog imperativa moderne demokratske državne uprave, a to je razvoj javnih politika utemeljenih na dokazima.

8. KAKO postići razvoj Hrvatske koji jamči važnu ulogu zemlje u Europskoj uniji i susjedstvu.

Unatoč pandemiji uzrokovanoj virusom COVID-19, Hrvatska je u proteklom periodu bila nositeljicom predsjedanja vijećem Europske unije. Nažalost, nismo se mogli pokazati kao dobri organizatori i domaćini predsjedanja i na taj način dodatno utvrditi svoj položaj regionalnog lidera zemalja jugoistočne Europe, ali smo pokazali da imamo organizacijske sposobnosti te zdravstveni sustav i stručnjake koji su sposobni nositi se s krizom i iz nje izaći s minimalnim brojem ljudskih žrtava. Danas smo u Europi prepoznati kao sigurna destinacija što će se sasvim sigurno reflektirati i na prepoznavanje Hrvatske kao poželjne turističke destinacije.

Svoja iskustva spremni smo podijeliti sa zemljama u okruženju, svjesni da postoje teme u kojima samo zajedničko nastojanje može polučiti uspjeh: zaštita od zaraze, borba protiv terorizma, unaprjeđenje manjinskih prava i vladavina prava, sloboda kretanja, zaštita okoliša i mnoge druge teme. Prostora za suradnju je puno, pitanje je samo jesmo li otvoreni za suradnju, a iskustvo nas uči da suradnja nema alternative. Jer, i Europska je unija je nastala na idejama uspostave i očuvanja mira te zaštite ljudskih prava i sloboda, ali i slobode kretanja ljudi, roba i usluga. Kao najveći humani projekt u ljudskoj povijesti danas ga je potrebno inovirati u novim tehnološkim, političkim i geopolitičkim okolnostima.

Naš je cilj izgradnja interkulturalnog društva. Na tom tragu mira i blagostanja, Hrvatska kao pobjednica u Domovinskom ratu i članica Europske unije treba pružiti ruku i izražavati potporu susjedima, državama jugoistočne Europe i njihovim demokratskim snagama kako bi se osnažili demokratski procesi, a državama bio osiguran put napretka i blagostanja te njihova integracija u Europsku uniju. Zatvaranje unutar svojih nacionalnih sredina može zaustaviti kompetitivnost, razvoj i jačanje nacionalnih potencijala, a na drugoj strani Europsku uniju treba graditi na dobroj europskoj tradiciji, zaštiti i razvoju nacionalnih identiteta te na nacionalnoj i kulturnoj raznolikosti.

Putem fondova Unije, ali i Europskog socijalnog fonda te Europskog regionalnog fonda, imamo dužnost razvijati najbolje socijalne usluge za sve naše sugrađane i otvarati razvojne mogućnosti za sve krajeve Lijepe naše, a spoznaje i primjere dobre prakse nesebično dijeliti sa svima onima koji trebaju našu pomoć i naše iskustvo kako ne bi ponavljali greške koje smo na razvojnom putu možda i mi sami učinili.