Vijesti

STREET FOOD FESTIVAL U SISKU

  • 2. svibnja 2019.
STREET FOOD FESTIVAL U SISKU

Street food festival vs. prolom oblaka: 1 naprema 0

Sisačka subota, 27. travnja bila je napetija nego proteklo finale svjetskog nogometnog prvenstva, na 2. sajmu obrtništva i street food festivalu u organizaciji Obrtničke komore Sisačko-moslavačke županije i Udruženja obrtnika Sisak. Na korzu u središtu grada svoje štandove već su od ranog jutra postavljali deseci proizvođača suvenira, ugostitelji i kuharski majstori iz cijele Hrvatske. Upravo kad su se sa svih strana raširili mirisi ribica s gradela, pa sira, vina, gulaša i mnogih drugih domaćih specijaliteta, oko 14 sati, nebo se smračilo, sijevnule su munje, snažan vjetar počeo je rušiti štandove, a kišurina kao da je padala i s neba i sa zemlje… Zahvaljujući brzoj reakciji domaćina, kuhari su se premjestili u Siščanima dobro poznati, natkriveni „prolaz kod stare Grame“.

I, baš je bilo dobro! Malo stiješnjeni (tako je toplije i prisnije) ali raspoloženi upotrijebiti sve svoje vrhunske sirovine, kuhari su uz pjesmu i glazbu učas stvorili obilje čarobno ukusne hrane koju su dijelili mnogobrojnim Siščankama, Siščanima i njihovim gostima. Nitko s ove fešte nije otišao ni gladan ni žedan, možda malo pokisao, što od kiše, što od opojne kapljice domaćih rakija, likera i mirisnih vina…

Nas iz sisačke Gradske organizacije BM 365 – stranke rada i solidarnosti, svojim su dolaskom počastile prof. dr. sc. Gordana Rusak i dipl. oec. Ana Vlahov, neovisne kandidatkinje na listi ove Stranke za predstojeće europarlamentarne izbore. Znamo da su već bile umorne jer se predizborna kampanja zahuktala, a one s ostalim kolegicama i kolegama svoj su promidžbeni dan počele već rano prije podne u Zagrebu, pa u Zagorju… U Sisak su stigle točno na vrhuncu nevremena i u sekundi – pokisnule. Nisu se žalile ni trenutka, tim više jer smo ih odveli na ostakljenu terasu jednog kafića na Šetnici Slave Striegla, posjeli ih da gledaju smirujuću zelenu Kupu, krošnje lipa i Stari most. Bile su oduševljene pogledom i, iskreno, malo nam i zavidne na tako lijepom kutku prirode u našem gradu.

Osim o obiteljskoj „identifikaciji“, što je i red kad se s nekim tek upoznaš, razgovarali smo o razlikama u obrazovnom sustavu Hrvatske i zemalja razvijenog zapada, o potrebi očuvanja naših prirodnih resursa, o načinu pripreme i kvaliteti hrane i pića koje svakodnevno konzumiramo, o politikama koje potiču inovacije i poduzetništvo… Njima dvjema sve su te teme vrlo bliske jer i same imaju golemo teorijsko znanje i praktično iskustvo; gospođa Gordana je redovita profesorica na Odsjeku za biologiju zagrebačkog PMF-a, a njena područja rada su bioaktivne tvari iz biljaka, molekularna biologija i food science; gospođa Ana studirala je ekonomiju u Zagrebu, te diplomirala u New Yorku, a sada radi kao savjetnica u Zagrebačkom inovacijskom centru (ZICER).

Nakon što je opet zasjalo sunce, uputili smo se tragom mirisa slasne hrane, stopili se s razdraganom masom ljudi, družili se, smijali, degustirali; Šibenčani su nas počastili tortom od hobotnice; na štandu obrtničkog udruženja Petrinje, Gline i Topuskog, uslast smo pojeli porcije žganaca prelivenih domaćim vrhnjem i posutih zapečenim komadićima slanine; kod Buzećana nismo odoljeli čipsu s tartufima, ukusnim sirevima i namazu od bakalara „na bijelo“, a simpatični Skradinjani pozvali su nas da probamo njihove zalogajčiće s mirisnim eko-povrćem… S obzirom na činjenicu da je profesorica Rusak food scientist, često smo je gledali skrivećki, ispod oka, očekujući možda neku negativnu reakciju… No, ona je uživala u autohtonim jelima ali i suvremenim specijalitetima, razgovarala s puno poznanika koje je ovdje srela, s obrtnicima, poljoprivrednicima, vinarima, kuharima…

Prošlo je već 19 sati kad su naše gošće krenule natrag za Zagreb! Bile su iskreno zahvalne za nezaboravno iskustvo „četiri godišnja doba“ i gastro užitaka, te na gostoljubivosti Siščana. Mi smo se uvjerili kako se opet potvrdilo uvriježeno mišljenje: što je osoba obrazovanija i što je više svijeta vidjela, to je jednostavnija, iskrenija i pristupačnija. Ove dvije dame s punim su pravom kandidatkinje za EU parlament, itekako su zaslužile zastupati hrvatske interese u donošenju europskih politika, na zadovoljstvo građana svih zemalja članica. Kao što kaže i slogan predizborne kampanje 365 – Stranke rada i solidarnosti, upravo ovakvi „ljudi su najveća snaga Hrvatske“!